четвртак, 2. децембар 2010.

Iza kišnog prozora

Je'n, dva, tri – i ništa! Je'n, dva , tri – i opet ništa! Usled gladnetila, mrcina ne diže zadnjicu da bi kupila sendvič. Što bi?! To samo goji. Kasnije, sve i kad bude imala veću želju za podizanjem, izdizanjem, nadizanjem ili samo običnim dizanjem iz kreveta ili sa stolice, to neće moći da učini. Ko mari? Niko! Pa, ni ta lenčuga u krevetu.
Pre neki dan smo čule svađu iz komšiluka. Zapravo, to su bili izlivi neopisive histerije zbog neodržavanja čistoće u sobi. Naime, ta jedna (histerično plačljiva komšinka) boluje od iste boljke k'o i ja; ima neku likušu od cimerke koja ne radi ništa. (Ova moja se bar nakanila da odšeta do kantine da kupi da ždere...) Ili radi ništa. Svejedno... To je, dakle, bila tako žučna svađa u kojoj je, činilo se, učestvovala samo ta jedna nesrećnica dok druga, il' bila s druge strane žice il' nije bila prisutna uopšte, il' je neki drugi faktor uticao na njenu nečujnost. (Zidovi nam još uvek nisu providni i nismo imale priliku da odgledamo celu predstavu s druge strane cigala.) I ništa... NaZ dve smo nastavile da slušamo muziku i to je bilo to...
Ovih dana smo se podsetile starih dana (dana naše mladosti) i „naložile“ se na neverovatno čiste, visoke glasove i pesme pevačica grupe T.A.T.U.. Ne, još uvek nismo stigle do lezbo stadijuma (i činimi se da ni nećemo stići), ali to ne znači da „All about us“ i „All the things she said“ nisu ni u kakvoj vezi sa nama i našem bliskom (ponavljam i naglašavam, čisto drugarskom) odnosu. Zapravo, čovek kad nas vidi (ili više čovekova) pomisli svašta; i još svaštije od svašta! Prvensteveno misle da se znamo ceo život, a mi smo samo novopečene paćenice strpane u istu sobu zaključane pod brojem 420 i sl. Nikakva preterano srećna priča...
Ne, ja nemam pare. A trošim ih k'o da ih se*em za izvoz! Kukala mi majka!!! I tako, dok ja mučim muku oko besparice, ova pored mene podriguje ostatke ustajalih mirisa sendviča. Ne smem još koji put da se sračunam sa onim pedeseticama u svom novčaniku – svojim bogatstvom za preživljavanje do kraja ove godine. Gle, tek je drugi u mesecu... Samo ću – hahahahahaha...!!!
Stiiiiiiiižeeeeeee pečenica izmeđ' slojeva crnog hleba kifle, posutih suncokretom, crnim semenkama malim i žutim semenkama malo većim. Da! Ne smem zaboraviti da napomenem da unutar ovog čuda ima i sredstvo protiv zgrudnjavanja...nečega... Plus „Guarana“!
Baš gledam slike svojih veoma „bliskih drugara“ na FacePROKLETOMbook-u i mislim da nešto počinje gadno da mi se mućka u tibi. Ne, nije to zbog blagorodnog sendviča već, oh, sva ta lica... Svi ti nakvarcovani plavušani i plavušanke! OH! Beznadežno OOOOHHHH!!! To...to...to je... OH! Nemam snage da TO, oh, oh, oh, ni opišem! Bezukusno! Ma, to je, ne preblaga, nego, neopisivo dovoljno opisiva reč za TAKO/ONAKO nešto. Da, samo OH!!!
Cristiano Ronaldo... Fudbaler, hm..., tamo nekog veeeooomaaa poznatog fudbalskog kluba. (To je ujedno sve što znam o njemu.) On je meni tako ogavan lik! Nemam neki preterano poseban razlog za to jer mi, ruku na srce, dečko još uvek ništa nažao nije učinio, ali, zijeeeeeeeeee, baš ne mogu da ga smislim. I ne smišljam ga kad ne moram. Čak, setim ga se samo kad me podsete (kao malo pre jedne novine). Nažalost i kad me podsete! Neki kažu da je dečko „topli bratić“, neki kažu da nije, a ja mislim da mene savršeno zabole, kmh, uvo za to ko je i šta je! I još nešto – DOSTA O NjEMU!!!
Pada kiša. Kiša, pa sneg i sad ponovo kiša! J*b'na kiša! Nešto mi sve tako bude tmurno, kišno i prosto bljak kad pada to sr*nje s neba! To ni nije nebo! To su samo neki glupavi, sivi, puni vode oblaci. Fujiška! Eto!
Sad nam stižu gostiiii... Jupi-jupi-jeij!!! Mada, to i nisu oni baš-baš pravi gosti već samo tata i brat lenčuge koja se mota oko mene dok češlja svoju kosu i seje dlake po tek očišćenom podu. (JA sam ga očistila!) Ali, nema veze. Ipak ja nju volim! Draga mi je! Ne bih je menjala ni za sobu sa terasom! Ma, ni za 'ladno pivo! Uf, čekaj! Tu bih već trebala malo da porazmislim... Ma, šalim se ja!!! Zna ona to... Nego, dolazi i njen brat (kao što sam već kaz'la) kojeg ja još nisam upoznala. Tako da će ovaj dan ući u tefter kao „Dan M“(eeting), (kao). I eto... I tata joj je žešći lik! (smile)
Glupača! Nikako da shvati koliko ga voli! Strašno...
E, kiša i dalje pada... Odoh da učim dok mi ne dođu gooostiii... Da!
I, izeo vas vaš Ronaldo!!!
Stigli suuuuu!!!

Нема коментара:

Постави коментар