петак, 27. новембар 2015.

Zbog rata neće biti bolje

Držimo se za ručice slabo al’ snažno
i smirenim šapatom zidamo snove.
Jer smišljamo nešto veoma važno;
jer tako se vrlo bitni planovi kove.

Brojimo praskove iz susednog kvarta
uz drhtaj naših isprepletenih šaka.
Zaglavljeni i stisnuti iza okovanih vrata,
nemamo kuda ni da pobegnemo od mraka.

Svi smo glasno tihi dok avioni sleću.
Svi smo gladni jer ko zna kad smo jeli.
Svi nas obleću i kako hoće okreću.
Svi su za ovu planetu i previše smeli.

Mislim na drugare kojih više nema.
Na njihove mede koje ih uporno čekaju.
Razmišljam šta li nam se još sprema.
Čije li to oči sve ovo smišljaju i gledaju?

Pričaju nam roditelji iz detinjstva svoje zgode,
kako je mira, sloge, ljubavi i sreće bilo tada.
Jer, stvari koje ovde tek treba da se dogode,
biće da deci budućnosti baš ništa ne pripada.

Shvatamo sad svi, bez obzira na doba,
da zbog rata nikome bolje biti neće.
Na ovoj planeti sve više opčinjava zloba,

zbog koje i sama jednog dana umreće.

Foto: https://quotesgram.com/quotes-about-world-peace/

Нема коментара:

Постави коментар